Vikend je bio produktivan; slušala sam s kumom konferenciju o liderstvu.
Znam da je većini ljudi prva pomisao kad čuju za taj pojam neki seronje koji zarađuju masu para preko radnika što ih iskorištavaju. Ili možda političari koji obmanjuju narod. Kako god, ni ja nisam povezivala pozitivne asocijacije uz značenje riječi lider.
Počela sam malo drukčije gledati na tu ulogu prije četiri, pet godina. Tad sam prvi put uopće bila na GLS-u (Global Lidership Summit) i svojedobno sam pisala na svojoj stranici Dolje samosvrhovitost o tome iskustvu. Značajno je bilo jer sam nakon toga donijela odluku o dolasku u Vinalić. Dotad sam bila u fazonu 'idem na postdiplomski u Švedsku'. (Možda zvuči nerealno, ali već sam si i našla mentora na Politologiji. Vjerojatno sam i to spominjala, pa pročitajte ako vas zanima.)
Uglavnom, tek tad mi je došlo do mozga da lider znači vođa, učitelj, a on bi trebao prvi podmetnuti leđa za one koje vodi. A ne vodi se samo firma ili narod, vodi se i obitelj, vode se prijatelji (a i oni nas vode kad zahirimo), čak možemo i poznanike voditi primjerom svoga života. Svi smo u nekom segmentu svoga života vođe i ako to ne uočimo i ne primijenimo svoja načela na to liderstvo, bit ćemo ili tirani ili slabići. Naravno, ne mislim na bilo kakva načela, već na kršćanska. To je bio orijentir i spomenute konferencije.
Skoro svi ljudi oko mene su nominalno kršćani, pa smatram da ovo nije poziv samo elitnoj skupini super-vjerobrijača, već svima nama. Taj Isus kojega navodno slijedimo prao je noge učenicima da pokaže kako se oni trebaju ponašati međusobno. „Tko je prvi, bit će posljednji.“ Da zbilja tako gledamo na život, ne bi se puno ljudi jagmilo za pozicije lidera.
Ja prva.
Nisam neki požrtvovni tip, mada bih voljela da jesam.
Fasciniraju me ljudi koji ne misle na sebe i spremni su sve žrtvovati za druge i za viši cilj. Zato sam i htjela čuti njihova iskustva na liderskim pozicijama. Možda me izvuku iz moje letargije, mislila sam si.
Ovih dana mi je sve djelovalo besmislenim, pogotovo bilo koji pokušaj utjecaja na druge. I moram priznati da nisam imala nikakav aha doživljaj dok sam slušala predavanja. Okej, sve je bilo zanimljivo, ali nisam se naročito pronašla ni u čijoj priči.
Lencioni je bio možda najinspirativniji jer je govorio o hrabrosti i što smo sve sposobni staviti pod tepih samo iz vlastitog komoditeta. Referirao se na Esteru, Djevicu Mariju i Ivanu Orleansku da prikaže istinsku hrabrost.
Komentirajući poslušano, ušle smo u vlastite dubioze.
„Najviše me stra' da će mi život proć u glupastim problemčićima, bez veće prigode da me nešto stisne, pa da sazrijem.“
„Ma neće, život se stalno mijenja. A i da se ne promijeni, uvik se možeš kandidirati na izborima za gradonačelnicu Vrlike. Ako izgubiš, stesat ćeš oholost, a ako pobijediš čeka te borba koju tražiš. Win win situacija!“ smije se kuma.
Mislim si ja – nije ovo tako ni ludo.
„Ali nemam s kim! Tko je tamo osta ili misli da ne može bolje, ili ga nije briga, ili je dio problema.“
„Gle, ako bude trebalo i ako to Bog želi, naći će se i ljudi.“
„Je, ali meni politika uopće nije zanimljiva. Ne mislim ni da se problemi Vrlike mogu riješiti tim putem.“
„Zaboravi politiku! Imaš li viziju kakva bi Vrlika trebala bit?“
„To imam! Jab im rekla da ponovo budu hajduci!“
„Eto ga! To može bit slogan za kampanju!“ opet se smije.
„Pa da! Barem po pričama moga ćaće, ljudi otamo se prije nisu uzdali ni u državu ni u grad, živili su neovisno od svakog centra, a opet u zajedništvu s obitelji, susjedima i rodbinom. Zato šta smo se od tog odmakli, imamo ovo šta imamo – pokojno misto.“
„Vidiš, to je početak! Sad samo treba krenit. Godina i po dana se čini puno vremena, ali nije.“ reče kuma.
I tako, krećem.
(U prijevodu, "Bolje jedan dan živjeti kao lav nego sto kao ovca!")
ŽIVOT ILI SMRT – BIRAJ
Možete li zamisliti da vas netko tjera da pogazite svoja uvjerenja? Mislim na to da vam prijeti smrću ako ne poslušate.
Vama i vašoj obitelji. A ako poslušate, dobit ćete razne pogodnosti, npr. dobar posao, društveni status, novac i sl.
Možda si mislite: „Kakva bih uopće mogao imati uvjerenja da ne uzmem što mi se pruža?“
Pa zapravo, čini mi se da je tako – ništa nas danas ne bi nagnalo da odustanemo od ove udobnosti u kojoj živimo.
Zašto je prije puno lakše bilo reći 'Nećeš, razbojniče!' primamljivim ponudama i/ili prijetnjama?
Zato što su ljudi bili navikli na žrtvu.
Život je sam po sebi bio težak, čak ni voda i struja nisu bili na izvolte, kamoli pametni mobiteli, TV i superbrzi neograničeni Internet koji te zabavlja u svakom trenutku. Ne da ti uopće da razmišljaš je li to to što želiš od svoga života, već te samo nuka da klikneš na idući video od par sekundi koji će te okupirati. (Više ti ništa ni ne može održati pažnju duže od par sekundi.) Zapravo, više ne moraš ni klikati; on sam za tebe odabire.
Čak zamjećujem to u razgovorima.
Malo tko više ima strpljenja za poslušati priču.
Postane mu dosadno za deset sekundi. Ako nisi ispričao u tom roku, tough luck.
A onda slušamo o nekim Makabejcima koji nisu htjeli žrtvovati idolima da ne bi povrijedili jedinoga Boga. I zbog toga su bili ili brutalno mučeni ili su pobjegli u gorje/ pustinju da ih ne ubiju.
Usporedite to s ponudama koje danas dobivamo.
„Dobit ćeš posa, ništa ne moraš radit, samo dođi ujutro po mogućnosti, da se vidi da je neko tu.“
„Aj okrenit ćemo janjca, dođi da proslavimo!“ I imaš glas.
Kao, nema cijene taj tvoj janjac.
A ima. Cijena je život grada.
Zbog tog janjca i posla, otišli su ljudi koji nisu htjeli živjeti u takvom okruženju. Htjeli su uspjeti u društvu gdje se cijeni ako si dobar i savjestan radnik, a ne veliča se 'onaj koji se zna snać'. Čitaj, varalica i lopov.
Samo, ako svi takvi odu, tko će ostati? Sada u Vrlici živi 449 ljudi. Ovim tempom za deset godina neće živjeti nitko. Pa se zapitajmo je li taj ugodan život zbilja ono čemu moramo stremiti ili se od nas traži otpor. Mnogo manji nego što se tražio od Makabejaca. A izgleda da ni za to nismo spremni. Ili jesmo?
Moj pokušaj slijedi: pozivam da ispunite anketu i pridružite mi se.
https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLScoFY9sLxIM6a4BW4zlRD7J6_FtT1m1LHuBtIhUrPvtygdZeQ/viewform