HEDONISTIČKI ŽIVOT NA RUBU

Imala sam prometnu nesreću.

I to ne bilo kakvu, već spektakularnu.

Završila sam na krovu auta, kao što možete vidjeti iz priloženog.

Bez ogrebotine, bez ijedne masnice, osim trzajne ozljede vrata.

Nisam bila ni svjesna da sam izokrenuta naopako dok nisam uočila da visim na pojasu.

„Ovo se ne događa“ ponavljala sam sama sebi, a zatim „Živa sam!“

Nakon kojeg sata tihog plakanja, lupio me adrenalin i smijanje. Totalna nevjerica da nakon ovakvog krša mogu bez ičije pomoći samo išetati iz auta.

Brzo sam smetnula s uma da sam zamalo poginula.

Više me bunilo zašto nisam.

Što još moram napraviti na ovoj kugli zemaljskoj, pa sam pošteđena?

Sigurno ste primijetili – vrlo mnogo razmišljam o svrhovitosti života.

Postadoh još više hedonistički raspoložena; zanima me kvaliteta života, ne nužno ispunjenje svrhe.

Kao što vrijeme koje uživamo gubiti nije izgubljeno (Bertrand Russell), tako i život proživljen duboko i s guštom vjerojatno ne može biti nesvrhovit. Kažem vjerojatno jer tu postavku još isprobavam na vlastitoj koži.

Dosad sam brijala da, ako se ušemim u neki viši smisao – rad za opće dobro i tako to, nadoći će s tim i kvaliteta života. Bit ću zadovoljna i ispunjena. U međuvremenu sam batalila potragu za ispunjenjem jer je na ovoj zemlji besmislena, ali zadovoljstvo me i dalje intrigira.

E sad, malkice je komplicirano razložiti što me ispunjava zadovoljstvom jer sam sklona biti fokusirana na onu jednu stvar koja me glođe.

Ali ako bih baš morala, rekla bih da me jako uveseljava ovo:

1. Jutra s mužem

Otkad počeh ponovno raditi, shvatih koliko mi je drag cijeli taj ritual – od mog ustajanja prije njega kako bih napunila baterije za dan, preko vraćanja u krevet i zadirkivanja dok ne bude prekasno da išta drugo napravimo osim marende-sleš-ranog ručka.

2. Šetnje uz koncerte

Kad sam vrlo raspoložena (a i kad nisam – da hodanjem izađem iz tog st(r)anja), nema mi većeg gušta nego lunjati po vinalićkoj glavici i revat dok ne poplašim svu veprovinu, vukove i (krivo)lovce. Usput i zastanem na prigodnim ćukama radi pisanja i čitanja.

3. Pripremanje ručka/ večere s mužem

Em je veći guzičar od mene, em bolje kuha – priznajem.

Meni je uvijek više priličila uloga pomoćnog kuhara.

Tu redovito dođe do filozofskih rasprava (nekad ih vodim sama sa sobom – kad uopće ne kuži što je problem) o stanju u svijetu, kvaliteti života, Bogu, našem poslanju...

4. Pospremanje kuće

Da se razumijemo, uopće nisam neka navudrena ženica s krpom u ruci, ali uživam u onom momentu kad stavim svaku stvar na njeno mjesto. Kao da je tad čitav svemir u savršenom redu.

5. Dobro iskorištena večer

U mojoj glavi to znači ostvarenje sijaseta mogućnosti – od druženja s prijateljima do čitanja, igranja šaha, igranja na karte i gledanja zanimljivih filmova ili serija. Nekad sve to mora zamijeniti samoća i vraćanje na početne postavke. Kako god, bitno je da se manem inercije koja me zadrži u jednoj aktivnosti predugo, tipa gledanje TV-a ko zombi.

Da se u potpunosti posvetim samo tome, vjerujem da bih živjela kvalitetno.

Pitam se živi li itko tu svoju zamisao savršenog života. Zapravo, imate li je?

Eto ga, sad znam s čime ću tlačiti prijatelje idućih tjedana :D