MUDROST IZJELICA I PIJANACA

Čitam današnje evanđelje i podsmjehujem se na ovo:

„Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!' Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!' Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.“

Muž gleda jesam li makla, pa mu pojasnim.

„Sićaš se jednom kad sam došla iz šetnje i prepričavala ti razgovor sa susjedom? Počela mi je pričati kako joj je krivo šta me ljudi ogovaraju, a ona zna da sam dobra. Odgovorih joj kako ne mogu svima pasat, i za Isusa su rekli da je pijanac i izjelica.

Žena se ušokirala: 'Šta?! Za tvoga muža to govore?!' “

Krivo je shvatila, smijući se joj objašnjavam: „Ne za njega, već za Isusa to govore. Piše u evanđelju. Mada možda i za muža to kažu, šta ja znam.“ smijem se i dalje.

Ostavih je pomalo zbunjenu, a sjećanje na taj događaj povezah s našim razgovorima ovih dana.

Od samih početaka veze ulazili smo u rasprave oko statusa branitelja. Ja tvrdim da nisu trebali dobiti ništa (ne toliko zato što smatram da nisu zaslužili, već zato što mislim da je većina zbog penzija propala, a usto su ih razjedinili jer sada se svađaju tko je nepravedno više dobio, a tko manje), a on se žesti jer ja kao civil to ne mogu razumjeti.

E pa kao civil kršćanin mogu razumjeti nešto drugo: sve što su branitelji doživjeli odvijalo se po Isusovu scenariju.

Daš sve, pa i život i onda te razapnu.

Doslovno je to obećao svima koji ga budu slijedili. U biti, to je ono što se slijedi – davanje života za ljude koji su gamad. Lako za pravednika umrit, kaže Pavao, al realno, kako nitko nije pravedan, bome je teško.

Čemu onda iščuđavanje kad ih (nas) poseru? To je samo prvi čin životne drame.

Jab se više zabrinula da me hvale. To sigurno znači da sam pošla ukrivo.