NIJE SRAMOTA BITI SELO

Otkad sam došla živjeti u Vinalić, povremeno sam se znala susresti s tezama o građanima Vrličanima koji svisoka gledaju na nas seljake.

"Šta imaš radit u Vinaliću osim gledat krave i ovce?" bile su izjave osnovnoškolaca(!).

Čim tako pričaju djeca, zna se da ponavljaju riječi roditelja.

Očito se ne sjećaju vrličkog zlatnog doba.

Tad Vrlika nije bila Grad; bila je općina sa sudom, policijom, stočnim sajmom koji je mogao parirati Benkovcu, s veterinarskom stanicom, državnim vinogradima i voćnjacima koji su otkupljivali i prikupljeno divlje voće od klinaca koji su ga bili voljni skupljati.

Usto dvije tvornice - Dalmatinka i Cetinka, Zavod koji se jedini uspio održati do danas, a meni su najzačudnija bila čak tri (!) salona namještaja koja su se smjestila u Vrlici.

Kad je moj ćaća bio dite, škola je imala tri smjene jer je bilo toliko đaka da ih inače ne bi mogla primiti. Svako selo je imalo svoju školu prve četiri godine, Vinalić je jedno vrijeme imao i dvije!

Nikako mi nije jasno kako znajući sve ovo itko može s ponosom isticati status Grada Vrlike kad je očito da je puno više odlika grada imala kad je bila općina. A sramiti se biti selo je karakteristika seljačina koji su iz opanaka naglo prešli u postole.

Ne bih mogla biti ponosnija nego što jesam da opet ugledam Vrliku od prije pedesetak godina - s mnoštvom ljudi, dice, stoke, pa makar nemala se za šta kandidirati!

Džabe Vrlici svi statusi i općinarima sve fotelje, kad vode mrtvaca.

P. S. Moram još s vama podijeliti razgovor s jednim zaposlenikom općine.

Prije nekih četiri godine, kad sam taman počela raditi u vrličkoj turističkoj zajednici, neka naša televizija je objavila prilog o Vrlici kao Gradu s najviše potegnutih sredstava iz EU.

I mene je to začudilo, pogotovo zato šta nitko nije spominjao da se radi o parama u odnosu na broj stanovnika. Čitaj: što manje stanovnika imaš, cifra je veća. Dakle, Vrlici je tu titulu vrlo lako ponijeti, dok pravim gradovima kao što su npr. Zagreb ili Split zbog velikog broja stanovnika nije.

I sad se meni ta osoba hvali kako je Vrlika uspješna na temelju rečenog parametra.

Nasmijem se i kažem: "A jel znaju oni kolko mi imamo stanovnika?"

Mrki pogled i šutnja.

Nitko mi nije poslao dopis da se o tome ne priča, sori.

Poslušajte spomenute panegirike i sami zaključite koliko imaju smisla.

(Slike govore više od tisuću riječi - dok vrhuška hvali svoj rad na boljitku Grada, kamerman jedva da može uloviti kojeg stanovnika da dade izjavu. Ulice puste.)

https://net.hr/danas/vijesti/hrvatska-je-iz-eu-fondova-ugovorila-projekte-vrijedne-vise-od-12-milijardi-eura-ovom-gradu-rekorderu-europski-novac-promijenio-je-zivote-4163fd70-b9f4-11ec-9014-0242ac13001d

Odabrah fotku vinalićke škole za naslovnicu da istaknem još jedan "uspjeh" uprave Grada Vrlike - HGSS ju je htio obnoviti da mu posluži kao centar Parka prirode Dinara, ali su odustali jer Grad nije ispunjavao svoje obveze sufinanciranja rada HGSS-a na svome području. S obzirom da smo u samo godinu dana imali tri nestanka na području Vrlike, rekla bih da nam usluge Gorske službe spašavanja nisu naodmet.