POKOPAJTE ME S ORUŽJEM

Probudih se u subotu ujutro, ležim i dalje, gledam u muža i razmišljam.

„Kad ona mene tako gleda…“

„Kako?“

„Tako, da si mislim u kojoj je sad galaksiji.“

Smijem se i govorim: „Bit ćeš razočaran. Razmišljam kad ćemo dat pogače pčelama ako idemo na more u utorak.“

Već je zaključio da je prevruće, a nisu još ni pojele prvu turu, pa prelazimo brzo na iduću točku dnevnog reda.

Uzimam mobitel, gledam u rečenicu i puknem se smijat.

Vidim da me gleda pogledom 'opet je makla', a ja mu pojašnjavam citirajući pročitano:

„Teško onima koji smišljaju nedjelo

I snuju zlo na posteljama svojim!“

I zaključim: „Ja pričam o pčelama na svojoj postelji, znači sve je dobro!“

Dan se nastavio; kako po običaju malo što stižem u svom životu, nisam svratila do Kijeva na Gospu Karmelsku. Bilo mi je krivo, pogotovo zbog mise, ali znala sam da ni navečer neće biti bolje jer moram kao prva dama podržati planinare u natjecanju u pečenju uštipaka.

(Preuzeto sa vrlika.hr)

Činilo mi se da me nisu baš ni očekivali, ali to ih nije spriječilo da se stvarno ponašaju ko da sam prva dama. Svuda pozdravi, čestitke (još sam svježe udana, jel). Fešta je zapravo tek počela kad je službeni dio proglašenja pobjednika završio jer su momci nastavili peći uštipke do dugo u noć. Podijelili su se oni skupa s domaćom skutom, pancetom i kobasicama koje smo također donirali.

Vrhunac večeri je nastupio kad je ekipa zatražila glazbu da ih zabavlja dok peku.

Glavni kuhar je naštelao svoj zvučnik koji je toliko dobar da je glazba odzvanjala u Varešu, što je posjetitelje kafića natentalo da i oni krenu izražavati glazbene želje. Glatko su bili odbijeni, najviše zato što se tambure nisu uklapale u Rolling Stonese koji su trenutno svirali. Ali moji Dropkick Murphysi i njihov irski punk bome jest. :D

Uz zvukove

glavni kuhar skačući je zamiješao još jednu turu uštipaka. Naravno, bilo je i kolateralnih žrtava poprskanih smjesom, ali – sve za umjetnost!

E tad se meni upalila lampica prepoznavanja.

Naime, svakakvu ja glazbu pokupim, najčešće putem filmova i serija. Tako da me nešto podsjeti na dobru stvar koju sam davno čula, ali ne znam točno gdje i onda mozgam danima o tome. Kad sam među prijedlozima ugledala Johnny I hardly knew ya sve mi je bilo jasno. Sinovi anarhije!

Bila sam zaluđena tom serijom, a glazbom koja ju je pratila još više. Tako sam otkrila par vrhunskih izvođača, među njima i Murphyse.

Taman kad je netko htio od mene preuzeti mobitel dobijem grandioznu inspiraciju:

Po naški: Pokopajte me s oružjem :D

Ta stvar me pratila od Praljkova samoubojstva preko ruba pameti na kojem sam bila kad sam saznala za potencijalne građevinske radove na obali Cetine u mom Vinaliću do te večeri.

A tad su mi posebno odjeknuli stihovi:

„But your reign is over (…)

It's time to choose a better king“

„Ali tvoja vladavina je gotova (…)

Vrijeme je da se izabere bolji kralj“

I to me prenulo.

Zimus sam obećala da ću se uhvatiti ukoštac s Vrlikom, makar to značilo raditi ono što ne želim i što mi se čini besmislenim. Na kraju krajeva, tko sam ja da određujem što je smisleno.

A sad je očito došlo vrijeme da me se pozove na red kako bih ispunila obećano.