PRINCEZA SVJETLA ŠTO UBIJA NOĆ

Nedjelja nam je bila turbulenta. Prvo su nas skoro pokrali, zatim su nam oštetili imovinu, a na kraju sam prisustvovala debilnom razgovoru „kakit ću, piškit ću.“ Nikako da se dođe do nekog zaključka.

„Ja bi ovo, a ne bi ono. A možda bih ipak…“ i tako ukrug nekih 15 minuta.

Moja glasovita žila glupača je krenula užurbano pulsirati, sve dok nismo odlučili da ćemo se predvečer zaletit do Svilaje provjeriti planinarsku kuću Sveti Jure. Sad je put dobar, pa možemo novokupljenim autom (Stigao je, aleluja! Dokle će, bumo vidli.)

Nismo puno pričali putem, bila sam u svojim mislima.

Svi ti događaji su me obeshrabrili. Uđoh u spiralu misli: 'Ovim ljudima nema pomoći, nit ikoga poštuju, nit se Boga boje!'

U pozadini je svirao Dino Dvornik, navršilo se 15 godina kako je umro, pa sam prekinula tišinu pitajući: „Šta misliš o njemu? Kakva ti je njegova glazba?“

„Pa dobar mi je. Bio je lik. Kad bi 90-ih njega pustili svi bi krenili plesat.“

„Ti sigurno!“ smijem se ja.

„Ja sam se drža za pivo na šanku. Al da, pokraj svega sranja šta se tad puštalo, on je bio odličan.“

„A ne znam. Osim 'Ništa kontra Splita' nije mi bio nešto. Samo se sićam da sam ga volila ko dite i da mi je starija rodica isti dan upropastila i njega i svetog Nikolu i Dida Božićnjaka. Za njega je rekla da je drogaš, a za ovu dvojicu da ne postoje. Sićam se da sam plakala u kupaonici nakon toga, a pravila sam se da me nije briga prid njom.“ opet se smijem.

Nakon 'Ti si mi u mislima' započela je 'Zašto praviš slona od mene', a ja iskomentirah kako je to valjda najobrađivanija hrvatska pjesma, nema tko je nije obradio.

„Šta je pomalo zabrinjavajuće s obzirom na tekst.“

Taman smo tu skretali na makadam i odjednom preskoči radio stanica. Upravo je završavala neka pjesma i počeše Denis i Denis, riječka grupa iz osamdesetih. Nisu mi naročito dragi ni oni, al bolje i to nego spomenuti Slon. Već sam mislila da će muž vraćati frekvenciju na Radio Split, ali nije, pa sam obratila pozornost na tekst koji sam inače slabo i razumjela.

Jedino što me prenulo bilo je: „Ja sam anđeo u paklu i donosim spas!“

Kasnije sam pogledala ostatak teksta i još više me kosnulo.

„Vatra i vrag

Ja sam anđeo u paklu i donosim spas

Vatreni znak

Kada letim putem zvijezda osjećam strast

Nisam k'o druge, ja imam moć

Princeza svjetla što ubija noć

Ne znam za poraz, pobjeđujem sve

Ljubavi imam za cijeli svijet

Oaze snova me čekaju

Tihi trenuci sreće koji me opijaju

Munje i grom zadržat ću

Zvjezdanim nebom svoje snove zagrlit ću

Kad nešto želim, dobijam to

Kad želim dobro, pobjeđujem zlo

Ja imam snage da promijenim sve

Želje i moći da dodirnem sne“

Podsjetilo me na davnu krilaticu: „Tražite dobro, a ne zlo da biste živjeli! (Am 5,14)“

Toliko slušam o zlu, svjedočim mu, sama o njemu i pričam da se na kraju obeshrabrim. Zaboravim u što sam povjerovala. Ali zna Tata kako privući moju pozornost. Kao i uvijek dosad – glazbom! <3