PRODOR CIVILIZACIJE U VRLIKU

Korona je krenula kucati i na moja vrata.

Naime, COVID potvrde postadoše nužne za sva javna tijela, a po nekoj logici to je i Turistička zajednica. Kako ne pratim medije, ta informacija do mene je došla preko upućenijih, a uskoro za njom i nadopuna: od 1. siječnja 2022. neće biti moguće dobiti potvrdu ako se ne cijepiš.

Dakle, testovi više neće biti u igri.

Smatrah poštenim javiti općinarima da će mi morati naći zamjenu jer se ne mislim cijepiti. Taman ja to izrekla, počela sanjariti kako će mi život izgledati bez TZ-a, kadli popodne dobijem dopis da TZ nije javno tijelo, pa nije potrebno imati COVID potvrdu.

Živote, robijo.

Vjerojatno mi nitko ne vjeruje da sam ovime revoltirana, ali to je samo dokaz da me malo tko poznaje.

Prvo, dosad sam triput davala otkaz, pa sam u međuvremenu shvatila da mi nijedan uredski posao neće odgovarati, ma koliko mi djelovao smisleno na prvu.

Pa sam prije TZ-a odredila da ću se držati onoga idućeg jer je očito svaki isti i moram se s time pomiriti.

Ali postoji kvaka - ako dobijem otkaz, ne radi se o mojoj odluci :zubo:

Tako da periodički molim Boga da se smiluje i da me oslobodi muka.

Sad se činilo kao da će mi molitva biti uslišana i to baš ono kvalitetno jer više neće biti prostora za me u tim državnim službama, a onda je vrlo smanjena mogućnost da radim u uredu.

Ideje što bih radila umjesto toga dosta su dobre - lovila patke i ostalu živinčad, rađala dicu, naposljetku odselila u planinu. Praktički idila!

I onda me sve to opet zaobiđe.

Nemojte me krivo shvatiti; vidim ponekad ljepotu i u ovom poslu. Sama sebi sam direktor (osim kad skontaju da mi ideje nisu baš konvencionalne :zubo:), imam i terenskog rada, pa nije uobičajena uredska šablona. Baš zbog toga sam puno stroža prema sebi - očekujem više kad mi je već toliko dano. A počesto sam totalno bezidejna, podložna sam tuđim upadicama koje su mahom negativističke i zajednički nazivnik im je “nema od tog ništa”.

Ali dok Vrlika tako priča i ja čmrljim čekajući inspiraciju, čujem da je u izgradnji novih 28 kuća za odmor.

Naspram postojećih 10 ovo se čini nestvarno mnogo!

Od tih 28 velika većina vlasnika su stranci. Dosad su iznajmljivali samo domaći iz Vrlike, mahom starije životne dobi, pa sam shvatila da bi ovo moglo dosta izmijeniti moj opis posla.

Stranci su puno upućeniji; ako su se već snašli s hrvatskom birokracijom oko izgradnje i registracije kuća za odmor, znat će i prijaviti turiste, vjerojatno imaju i šemu kako će ih privući. Sigurno ne bi započinjali tako nešto da nisu uvjereni da će imati mušterija.

Mi Hrvati puno smo skloniji čekanju da država dade poticaj i riješi infrastrukturu, Zapad je sasvim druga priča. Ako ne moš sam, ni ne započinješ. Teško se riješiti komunističkog načina rada.

Turistička zajednica opet bi trebala tu imati neku ulogu - povezati sve zainteresirane. Iznajmljivače, ugostitelje i OPG-ovce s turistima kojima treba smještaj, hrana i kvalitetan lokalni proizvod kakav ne mogu dobiti kod kuće. Poznajem Hrvate koji nikad nisu pojeli domaću pomu a.k.a. rajčicu, onda to još manje očekujem od npr. Skandinavca. Ako probaju domaće i kvalitetno je, sigurno će se potražnja povećati.

Razmišljajući o svemu tome, došla sam do zaključka da bi mogao nastupiti zanimljiv period kako god okreneš.

Ako korona mjere ipak nastave udarnički, započet ću novu etapu života koju željno iščekujem već duže vrijeme.

Ako se pak unormale i prognoza “turističkog booma” pokaže se ispravnom, novi iznajmljivači imat će sigurno veće zahtjeve prema turističkoj zajednici - od uspješne reklame do povezivanja svih zainteresiranih strana. A onda neće biti ladinjanja, već ću morati upregnuti moždane vijuge da se nešto pokrene.

Konačno ću se odvojiti od prvotne postavke - da Vrliku prvo moram ‘prodati’ Vrličanima kako bih mogla dovesti turiste jer šta će tu ako nemaju gdje ni spavati niti ručati, kamoli išta drugo. Ispada da ako neće Vrličani, ima tko hoće.

Fotka je uhvaćena poviše slapova blizu Balečkog mosta I dokaz je tvrdnje iz naslova. Ako nas je Bolt našao, civilizacija je tu!