"RODIJACI" IZ DRINOVACA

Nisam mislila da ćemo ići u ophodnju po kućama za odmor nakon moje kontrole u Drnišu, ali nije mi se ni išlo doma, pa sam rado pristala. Isto tako nisam očekivala da će se dogoditi što i zadnji put – da ću ostati zadivljena pričom iznajmljivača.

Dočekani smo raširenih ruku; ubrzo smo shvatili zašto.

Kad me vlasnik ugledao, reče: „Gle, žena podržava! Onda biznis mora bit uspješan.“ Nasmijala sam se, ali nisam izašla iz auta misleći da će njih dvojica proćakulati pa idemo dalje.

Opet se to nije dogodilo; pozvani smo na piće.

U tih par riječi upoznavanja saznadosmo da je vlasnikova majka je iz vrličkog kraja.

Žena se raznježila kao da je Vrlika na kraj svita pa sad dođoše njeni.

Nakon kurtoaznih komentara o iznajmljivanju i načinu na koji vlasnik gleda na turiste („Ne moš u ljudima gledat novčanicu, to oni odmah osjete, pogotovo mladi.“) došli smo do dijela koji me začudio, a samim time i zaintrigirao.

izvor: Crozilla.com

Pričao je o njihovim počecima – ušli su u iznajmljivanje na vrat na nos 2019. digavši kredit veći od pola milijuna kuna. S obzirom da su ujesen godinu ranije tek digli temelje, bilo je dosta izgledno da im ne ginu penali na Bookingu. Jer tko je mogao zamisliti da će uspjeti krenuti s iznajmljivanjem u svibnju kako su naveli na stranici!

Ipak, točno se to i dogodilo. Uz Božju pomoć, naglašava.

„Moraš krenit. Ako ćeš se stalno mislit kako ćeš i čekat da se poslože svi uvjeti, to se nikad neće dogodit! Još sam ja bio dovoljno lud il pametan da uzmem jacuzzi, pa mi sad dolaze ljudi cile godine.“

Zatim se dogodila još začudnija stvar: počeo je govoriti o postu.

Začudno mi je jer to nije neka uobičajena tema među mlađim ljudima, pogotovo muškima, ali još i više zbog razgovora koji se odvijao između mene i muža nekoliko sati ranije, na putu u Drniš.

„Dosta mi je više vas vjerobrijača!“ govori mi on.

„Vi tribate krenit postit i trčat bosi po kiši tu po Ždanju! Nema duhovnog napretka bez muke i punoga stomaka.“

Smijem se i pitam ga kad je on to napravio. Tvrdi – puno puta.

Čim je vlasnik krenuo o toj temi, oboje smo se trgnuli.

Upitah kako mu izgleda post, reče da samo pije vodu i ujutro kavu ili čaj.

„Ispočetka sam uveo post zbog fizičkih razloga, sridom i petkom. Ako se ništa ne konzumira osim vode, tope se masti, a samo jedan zalogaj ičega trigerira inzulin koji daje tijelu uputu da razgrađuje mišiće, a ne masti.

Kasnije sam uočio djelovanje posta na duhovni aspekt. Jer danas su svi ovisni o nečemu, kad bolje pogledaš. Ili se daju u kocku, il u alkohol, il kurvanje, il imaju masu kila; uvik je nešto. Nema napretka ako si ne znaš štagod uskratit. Tako se izgrađuje karakter.“

Majka je na to izjavila: „Ne mogu ja to, evo već sad sam gladna dok o tome pričaš!“

Smijemo se, a on nadodaje: „Ma to može bilo ko, ne valja si dizat ego misleći da si nešto posebno zato šta si nešto uspio.“

Naravno da me zanimalo otkud takvo razmišljanje, ali činilo mi se neumjesnim produbljivati tematiku jer nismo došli zbog toga. Opet se u meni porodila ideja da pitam za intervju. Tad bih si mogla dati oduška i pitati sve što me interesira. Ali nisam imala hrabrosti jer sam se i dalje borila sama sa sobom i osjećajem da ću ispasti ili blesava ili luda.

Usto se priča nastavljala, pa nisam htjela prekidati.

Dotakli smo se i obrazovanja djece.

„Nitko se u našem školstvu ne trudi pronaći talente, već se i dalje sve temelji na učenju napamet nekakvih činjenica. A svatko ima neki talent. Sina mi zanima bicikliranje, pa ga vodim po svim natjecanjima oko i po Hrvatskoj. Ne bi da to iskustvo za sto ovakvih kuća i milijune eura! Neprocjenjivo je kako se povežeš s ditetom. A mala zna složiti Rubickovu kocku za 16 sekundi. Vodit ću je u SAD na natjecanje kad dođe na ispod 10.“

S obzirom da se iz sličnih razloga nadam ozakonjenju školovanja od kuće, bilo je pravo osvježenje čuti da nisam usamljena u rantu protiv našeg školstva.

To me i navelo na zaključak da ipak oko mene ima ljudi koji nisu u nekom kalupu i ne vode tipičan život, a Bog mi daje da ih susretnem. Stoga sam se usprotivila na njegovu izjavu da ne možeš živjeti od trampe i mimo sustava u potpunosti jer će uvijek postojati nečiji osobni interes koji će uništiti suradnju.

Zapravo, nisam toliko o tome dosad ni razmišljala, ali kad vidim da sam već sad, ne tražeći, naišla na barem pet obitelji na ovom području koje idu mimosvit, ne čini mi se nemogućim ni to – imati svoju državu u državi, okruženu istomišljenicima koji se podupiru.

Još je mnogo toga ostalo nedorečeno, nadam se skorašnjem spomenutom intervjuu da i vi i ja popunimo praznine.