ULOŽI DA SE MNOŽI!

Vrlika odavno nije bila moja preokupacija.

Pustila sam da se stvari odvijaju svojim tokom, već dugo nije bilo naročitih problema, barem ne onih koji bi me izbacivali iz takta.

Sve se promijenilo s početkom organizacije Vrličkog ljeta.

Od priča koje kruže Varešom da je sve otkazano preko zbiljskog otkazivanja značajnijih događaja do moga guranja pojedinih manifestacija u kojima vidim potencijal - sve me počelo satravati.

Prvo, nemam blage dume što sve obuhvaća organizacija neke manifestacije, ali to me ne sprječava da budem megaloman. Podijeljena sama u sebi. Ništa nova pod suncem.

Drugo, potraga za suradnicima počela se činiti kao nemoguća misija.

Nužni su mi, pogotovo za događaje tematike lov, ribolov, nogomet, vrličko kolo i ojkavica. Ništa od toga ne poznajem dovoljno da bih bila relevantan faktor pri organizaciji, pozivanju sudionika i sličnim komponentama događaja.

I onda baš svi zaključe kako ništa nema smisla.

Ni vrličko kolo ni lovački gulaš niti nogomet. Jedino Ero šta se još drži, a ispada da ga Vrličani baš ni ne doživljavaju ko svoga jer ga HNK dođe izvesti i to je to. Oni nemaju neku ulogu.

Za uštipke pokušavam dovesti nove natjecatelje iz različitih mjesta i pitanje je šta će od toga biti. Nitko me očito ni ne shvaća ozbiljno jer im valjda nije ni u teoriji ostvarivo da bi svjetsko prvenstvo stvarno moglo biti to šta naziv kaže.

Šta ja sad s ovim svim želim reći?

Zapravo sam se jedva dotakla teme, a ona je mentalitet 'u se, na se i poda se'.

Smatram da uništava Vrliku i sve koji ga uzimaju kao životnu krilaticu.

Prvo da vam rečem – nikad vam neće biti dosta.

Apetiti se stalno povećavaju, a ilo i pilo nije ono što siti.

Drugo, za velike stvari nije potrebno ništa veliko. U biti nije potrebno ništa.

To sam naučila prije 2 tjedna kad sam očajavala kako ne mogu naći nikoga da vodi nogometni turnir. Odlučih iskušati teoriju i dići ruke pa ako se mora zbiti, zbit će se.

I gle stvarno!

Nazovem momka kojeg su mi predložili i nakon tri glatka odbijanca čujem 'Naravno, šta god triba!'

Toliko sam bila zabezeknuta da sam nehotice odvratila 'Ti to ozbiljno?!'

Igrom slučaja taman me pozvao na piće čovik kojem je životni san pokazati da ovako nešto može uspit u Vrlici (nije da se hvalim… ček, zapravo je – rod smo :D) i uleti u priču. Odmah na licu mjesta trgovački putnik je ponudio sponzorstvo donacijom vina, a još jedan njihov prika ima vezu za besplatnu promociju. Tako da – istina je – za velike stvari nije potrebno ništa!

A za ostale koji kalkuliraju koliko će od čega imati koristi: Vrlika dokazuje da takav mentalni sklop dugoročno ne funkcionira. Oni koji su se za se pobrinuli prije 30 godina sada imaju djecu koja prolaze isto što su oni manje snalažljivi doživjeli nakon rata – prijetnju egzodusom zbog nedostatka posla i drugih životnih uvjeta. Što me dovodi do zaključka kako okrenutost sebi uvijek dovodi do stagnacije, a stagnacija do propadanja. Plus njihovi potomci sigurno nemaju vještine preživljavanja kakve smo mi sritnjaci morali steći. Svako zlo za neko dobro!

Stoga naslov; TBF je dobro reka: Uloži da se množi!

Ali uloži u ljude, a ne u papilovu ili zgrade.