VRIDNI ŽAJA

Već sam prošli tjedan napisala "papirnato" sučeljavanje - posljednji tekst prije izbora. Odlučih podcrtati šupljost programa i motiva mojih oponenata, ali kao što vidite predomislih se.

Ako dosad niste uočili razliku između mene i njih, ni nećete. Nek njihova djela govore za njih kao što moja govore za mene. 

Nešto drugo mi je od sinoć zaokupilo pažnju. Sjetila sam se svoga strica Joze, ovdje poznatijeg pod nadimkom Žaja.

Lik je bio baš baš čudan, čak i po mojim kriterijima. Ni moj ćaća ga nije moga svarit, smatrao je da si je rojalno zasra život vrativši se u Vinalić nakon 25 godina izbivanja.

Već u srednju školu otišao je u Split, a kasnije u Zagreb gdje je radio kao glavni i odgovorni u Sintalu. Tijekom skupljanja potpisa saznadoh da je bio među top tri tokara u bivšoj Jugoslaviji!

A sad; zašto je bio čudan? 

Prvo, žene su ga naganjale, a on mrtav ladan.

Već je antologijska priča kako ga je pozdravljala 'prijateljica' preko moga ćaće, a njemu je već bilo dosta takvih raspitivanja, pa se obrecnuo na nju: "Kakav prijatelj?! Da on ima išta moje davno bi te u ovom tu grmu okrenio!" Istina, surovo rečeno, ali velika je bila frustracija s obzirom da je unatoč tolikom interesu žena i imućnosti ostao neženja.

Drugo, principijelost koja graniči s ludošću (ili glupošću, prema poimanju njegova mlađeg brata).

Još kao srednjoškolac ušao je u okršaj s profesoricom engleskog koja je htjela nepravedno srušiti njegovog kolegu. Na kraju je srušila njega, pa je srednju školu morao dovršiti u večernjoj.

Kako je bio poslovođa, imao je pristup čitavom materijalu. Vide koje su proizvodili bile su toliko skupe (radilo se o ciframa reda veličine današnjih 100 eura po komadu) da je mogao "ubrati" dodatnu plaću samo da je jednu dnevno strpao u džep što je u Jugi bila uobičajena praksa. Ali on to nikada nije napravio.

U ime firme je dijelio i stanove zaposlenicima, a sebi nije htio jer je samac. Kao, nema obitelj, pa mu to nije potrebno.

Spašavao je prijatelja koji je upao u gabulu; dao mu pozamašnu svotu da pobjegne iz države. Na kraju se lik obogatio u Francuskoj, ali je izbjegavao moga strica da mu ne bi morao vratiti novce. Žaja ga nikad to nije ni tražio, iako je u Vinaliću živio od babine mirovine.

Kad mu je firma otišla u stečaj, nije mogao zamisliti da radi za minimalac, zato se vratio u Vinalić i postao poznat kao onaj koji čuva jednu kravu. 

Možda naša jedina zajednička fotka, tko će ga znati. + famozna Perka, moja baba :D

Nije htio tražiti čak ni zdravstveno osiguranje niti socijalnu pomoć na koju je imao pravo jer još nije dosegao starosnu dob da ode u mirovinu, pa nije imao nikakvih vlastitih prihoda. 

Iz ove pozicije sad rekla bih da ga je nagrizala ozbiljna depresija, ali nitko iz njegova okruženja nije imao obzira prema bolestima koje fizički ne bole. I ja sam ko dite odmahivala rukom na njegove priče i savjete. Mislila sam si: 'Tribamo samo raditi sve suprotno od onoga šta si ti radio!'

Ironija života jest što sam baš ja pošla njegovim stopama - i ja sam branila prijateljicu pred profesorom, samo za me posljedice nisu bile preteške. Malo cimanja i ruganja profesora da mi naplati za to i pokaže svoju moć.

Bilo je tu i odbijanja posla za koje bi skoro svi koje znam dali desnu ruku (tu sam još luđa od njega!)

I na kraju selidba iz Zagreba u Vinalić. Kako se izrazio jedan moj rođak: "Da je ona normalna, ne bi došla ovde!"

Istina, ni Žaja ni ja nismo normalni :D

Sada drukčije gledam na njegovu ludost, pogotovo što se tiče principijelosti.

Iako nikad nije bio praktični vjernik, živio je moralnije od ikoga koga sam upoznala u životu. A oslanjajući se na Isusov govor na Gori, uvjerena sam da mu se blago jer: "Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko! 

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! 

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! 

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!"

Razmišljanje o njegovom životu navelo me da se vratim u Božju perspektivu ovih izbora.  

"Ako Jahve kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Jahve grad ne čuva, uzalud stražar bdi.

Uzalud vam je ustat prije zore i dugo u noć sjediti, vi što jedete kruh muke: miljenicima svojim u snu on daje." psalam 127

Ono što On želi, dogodit će se ovako ili onako, prije ili kasnije. Valja samo osluškivati kad je kairos i kako će se očitovati. Sigurno neće onako kako mi zamišljamo, ko šta nije ni u stričevom životu. 

P. S. Napisah ovo nekoliko dana prije izbornih rezultata i prije posljednjeg objavljenog teksta, valjda imadoh osjećaj za filing kako će sve proteći. 

Čestitam pobjednicima i posebno biračima; izabrali ste što zaslužujete. Over and out na tu temu.