VRLO MI JE MILA MOJA BAŠTINA. I DALJE.

Završilo prikupljanje potpisa za kandidaturu i ja skoro zaboravila da sam se kandidirala. :D

Više ne obilazimo kuće, došao je i produženi vikend, stigoše i moji iz Zagreba, pa vrijeme provodimo družeći se i kusajući različite delicije. Ukratko, milina!

Sad sređujem dojmove prikupljanja potpisa i moram reći da unatoč svoj prevladavajućoj letargiji, par svijetlih primjera iskače.

Prvi je susret s obitelji koja je izrazila želju da dođem skupiti njihove potpise, iako smo se dotad znali samo iz viđenja. Možda ni nemaju vjere u mogućnost promjene, ali htjeli su izreći svoj stav i iskustva s gradskom upravom te saslušati našu motivaciju za ulijetanje u ovu makljažu.

Druga pozitiva jest upoznavanje s osobom zgroženom korupcijom. 

Zamislite, ovdje postoji još netko tko nije pristao na nemoralnu ponudu uhljebljivanja na račun stranke!

I mene je šokiralo, znam.

Moram priznati da mi je taj potencijal tek sad došao do mozga. Više sam se bila koncentrirala na činjenicu da sam je uspjela nagovoriti da izađe glasovati jer je moj dolazak dočekan dosta oštro (poistovjetila me s nemoralnim ponuđačima jel), a nakon par izmijenjenih rečenica nastupila je ogromna promjena.

Rekla bih da se zbio trenutak prepoznavanja - "ova je moja!"

Pri tom mislim na uočavanje istog svjetonazora i moralnog kodeksa. I nastupi radost s obje strane <3

Vjerujem da je to zametak nove Vrlike koja će na kraju nadvladati. Jer dobro uvijek nadvlada, koliko god astronomski mala izgledala ta šansa. Uskrs koji proslavismo prije koji tjedan je dokaz.