ZARAZNI

Neki dan sam tražila link koji je prija poslala u zajedničku grupu i usput nabasala na još par njih koje sam izignorirala. Ako odmah ne pogledam, smetnem s uma, pa piši kući propalo.

Uglavnom, među ignoriranima bili su i Zaraženi.

Znam redatelja otprije, gledala sam u Zagrebu Najveći dar i svidio mi se, stoga dadoh priliku i promo videu za Zaražene. Uočila sam poveznicu s Najvećim darom, sve sam to već vidjela, tako da me snažno kosnulo kad sam čula momka koji govori: „Ako nosimo svjetlo, moramo ići u tamu. Želim poći gdje drugi ne idu!“

Blenula sam u njega i počela plakati.

'Čovječe, pa to sam ja napravila!'

Čak ni ja ovdje nisam htjela biti par mjeseci prije nego sam došla!

A prije koji dan sam pričala s prijom koja ima ideju napraviti s još par njih oazu u prirodi gdje bi zajednički mogli živjeti u skladu s njom i svojim uvjerenjima, podupirući jedni druge. Na što sam joj odgovorila: „To ti nije Vrlika. Priroda jest divna, ali ako se ovdje dolazi – dolazi se u borbu, nema smisla da vam lažem.“

Rekla sam to nadajući se kako se točno na to i spremaju, naravno.

I meni bi dobro došla podrška, dapače, ali reći kako je jednostavno krčiti si put kroz svakodnevicu rešetan uvjeravanjima da je Vrlika propala, da joj nema pomoći, a onda je nema ni tebi (tj. meni) jer te sudba kleta natjerala da tu bivstvuješ, i tome slično, bila bi ogromna laž.

Ali činjenica je da mene sudba kleta nije natjerala ninašto. (Ako ne računamo da me po ćaći vezala za Vrliku.)

Sama sam ovo odabrala i odabirem svakog dana iznova.

A ovaj momak me podsjetio zašto sam došla i valjda toliko ganuo jer ni nakon više od godinu dana ništa se nije promijenilo. I dalje želim donositi svjetlo u tamu. Je, da, nje ima svugdje, ali zasad do daljnjega Vrlika je moja bojišnica :)

Pa pogledajte, možda i vi shvatite koja je vaša!

https://www.youtube.com/watch?v=tmrS7tCZ17I