DOŠLO DOBA DA SE RASTAJEMO

Zakeljila sam i ja jedan plakat, i to u svom Vinaliću! :D

Nisam nikad mislila da ću se kandidirati na ikakvim izborima, pogotovo ne za vrličku gradonačelnicu. Još mi je neugodnjak gledati vlastito lice s plakata; htjedoh staviti samo fotografiju meni najmilijeg dijela Vrličke krajine, ali zbog opomena promućurnijih od mene kako moram pokazati glasačima koga biraju stavih nasumičnu fotku iz galerije. 

Nije bilo naslikavanja, odabrah fotku koju je bezveze okinula prija ni ne znajući da će postati dio kampanje! 

Kakav je plakat, takva mi je i kampanja - neposredna i ogoljena do kosti.

Neću se praviti da se radi o upravi nad metropolitskim područjem, već mi je želja pokušati spasiti što se spasiti dade. Digne mi se kosa na glavi kad čujem kokodakanja 'Grad, Grad...' Sramota me dičiti se naslovom koji ne nosi nikakvu težinu. Primjerice, neki dan moradoh otići u Split da napravim liječnički pregled da mi produže vozačku.

Nisam to mogla obaviti ni u Vrlici, niti Kninu, ni Drnišu. U Sinju jesam, ali je usluga toliko usporena da sam prije ošla u Split, obavila shopping i pregled i vratila se preko Drniša (jer je promet preko Brnaza i Sinja da si pucaš u čelo) nego šta bih to obavila tamo.

Ukratko, u Hrvatskoj rekla bih da postoje 3 do 4 grada koji zbilja zaslužuju taj naslov. Ako te iz tvog "grada" preusmjeravaju u neki drugi da obaviš 80 % poslova i zadovoljiš isto toliko potreba, ne zaslužuješ taj naslov.

Al eto, postali smo davnih dana taoci pretvaranja da smo nešto šta nismo. Oni koji se s tim ne slažu ili su otišli ća ili su se pridružili Borgu koji asimilira sve oko sebe - daje ti plaću ili rješava fasadu ili ti plaća litru i litru uz janjetinu (ili pivo i prasetinu, ovisno o preferencijama) da ga podržiš da nastavi pustošiti Hrvatsku uz tvoj blagoslov svake četiri godine.

Došavši u Vinalić i udavši se za čovika kakav je moj muž, preskočila sam taj nivo igrice.

Nemaju me čime ucijeniti - sigurna plaća i 'ležerno' radno misto me ne zanima. Da nije tako, ne bih jedva dočekala da nađu načina da me maknu iz turističke niti bih nudila dvije trećine gradonačelničke plaće na raspolaganje Vrličanima.

Nadali su se da ćemo i mi revoltirano napustiti Vrliku, kao mnogi drugi dosad. Ali na njihovu žalost to se neće dogoditi. Mučale će ovdje ostati, bili uz nas drugi Vrličani ili Nepalci ili europejski penzioneri koji će za desetak godina pokupovati ova zemljišta (prognoziram rapidno rješenje problema zemljišnih knjiga kad završi posljednji val umiranja). 

Mi ćemo i dalje ić u šparoge, gljive, smrčke. I dalje ćemo skupljati ljekovito bilje prema kalendaru cvitanja. I dalje ćemo kampirati uz Cetinu i kupati se u Peruči, i dalje ćemo planinariti. 

Jedina razlika će biti ljudi koji nas okružuju. Kad više ne bude plijena koji mogu podijeliti, oni će otići jer znaju samo tako živjeti. 

Ako ne želite takav kraj, već se nadate scenariju gdje će i drugi živjeti od ovih lipota koje nam je darova Bog, izađite u ovu nedilju i zaokružite broj 2 na listiću za gradonačelnika. Kao šta mi kampanja nije bila uobičajena dosada, virujte mi da neće biti ni mandat! 

Evo vam i par članaka iz razdoblja moje 'vladavine' u TZ-u da vam bolje dočaram šta želim reći:

https://bozenamutic.wixsite.com/mysite/post/životne-zalihe-za-bulšit-iscrpljene

"Pravni fakultet je iscrpio moje životne zalihe za bulšit. Nemam ja više ni vremena niti živaca da život gubim na mjesta, ljude i poslove koji se prave da nečemu služe, a ne donose ni radost, ni neke novce, ni veće dobro. Megaloman sam, hoću sve."

https://bozenamutic.wixsite.com/mysite/post/zakopajte-me-u-papire-molim-vas

Još jedna ponuda za posao i moj način razmišljanja. 

https://bozenamutic.wixsite.com/mysite/post/zamisli-biti-politički-zatvorenik

Naš gradonačelnik ima svoje načine uvjeravanja. 

https://bozenamutic.wixsite.com/mysite/post/uloži-da-se-množi

"A za ostale koji kalkuliraju koliko će od čega imati koristi: Vrlika dokazuje da takav mentalni sklop dugoročno ne funkcionira. Oni koji su se za se pobrinuli prije 30 godina sada imaju djecu koja prolaze isto što su oni manje snalažljivi doživjeli nakon rata – prijetnju egzodusom zbog nedostatka posla i drugih životnih uvjeta. Što me dovodi do zaključka kako okrenutost sebi uvijek dovodi do stagnacije, a stagnacija do propadanja. Plus njihovi potomci sigurno nemaju vještine preživljavanja kakve smo mi sritnjaci morali steći. Svako zlo za neko dobro!"